Prigodni sportski razgovor: Hrvoje Vejić

Hrvoje Vejić poznati je nekadašnji prvotimac Hajduka,nastupao je i za našu reprezentaciju. Kako su mu korijeni iz Imotske krajine, točnije Glavine Donje, zamolili smo ga za kratki razgovor za naš sportski portal. Pitanja su bila, da nam ukratko ispriča svoju sportsku biografiju, najdraže trenutke svoje nogometne karijere, potom njegove veze sa Imotskim, te pitanja prati li sportska zbivanja u Imotskoj krajini ,i kako gledan na današnji nogomet. Evo što nam je Hrvoje rekao:

Rođen sam 08.06. 1977. u Metkoviću, a do 19. godine sam živio u roditeljskom domu u Pločama. Od malih nogu sam se počeo baviti nogometom, prateći starijeg brata Krešimira. Iz matičnog Jadrana odlazim u NK Zagreb 1997.,i potpisujem ugovor na 4 godine. Prvu godinu provodim na posudbama u Lučkom i Zaprešiću, a nakon toga postajem prvotimac, te član U-21 reprezentacije. Po isteku ugovora 2001. prelazim u Hajduk, gdje u periodu do 2005. osvajam dva naslova prvaka, kup i superkup. Nakon toga 3 i pol godine sam igrao u Rusiji, u klubu Tom iz grada Tomska, te se vraćam u Hajduk, gdje osvajam još jedan kup. Bio sam član reprezentacije Hrvatske 2008. godine na EP u Austriji i Švicarskoj. Za reprezentaciju sam nastupio 5 puta. Što se tiče trenutaka koji su mi se usjekli u sjećanje izdvojio bih 3 trenutka: pogodak Varteksu za naslov prvaka 2004., podizanje pehara prvaka kao kapetan 2005., te nastup na Europskom prvenstvu protiv Poljske 2008.

Moje veze s Imotskim su bliske i neraskidive, otac je rođen u Glavini Donjoj, tamo mi žive stric, strina i rođaci, i uvijek rado dolazim. Roditelji su oduvijek brinuli da budemo bliski s obitelji, i da osjećamo pripadnost mjestima iz kojih vučemo korijene, tako da se ja podjednako osjećam Imoćaninom po ocu, pelješćaninom po majci, kao i neretvaninom po rođenju.

Pratim naravno sport koliko stignem, posebno nogomet, pa tako i imotske klubove. Nažalost, Imotski ne stoji bas tako dobro, ali nadam se da će ići na bolje, uvijek mi je bilo drago igrati na po svemu posebnom stadionu Gospin dolac. Ali zato Croatia Zmijavci gura sjajno, što me jako veseli, posebno zbog mog prijatelja i splitskog susjeda Marija Gudelja, koji me često obavijesti o svemu sto se radi u klubu. Iskreno čestitam svima koji sudjeluju u radu ovog kluba, pravi su primjer kako jedan klub treba napredovati u svim segmentima.

Nogomet je danas dosta napredovao, ubrzao, u usporedbi s nogometom iz mog vremena. Puno su bolji uvjeti u smislu infrastrukture, tereni su savršeni, a skrb za igrače na puno višem nivou, pogotovo u smislu nutricionizma, i korištenja modernih tehnologija , korištenje statističkih podataka u svrhu napretka funkcionalnih i taktičkih sposobnosti svakog igrača. Iako danas kažu da bi se igrači iz prošlih doba teško prilagodili današnjem nogometu, mišljenja sam da bih u današnje vrijeme i s ovim uvjetima bio bolji nogometaš nego onda, veli nam na kraju razgovora Hrvoje Vejić.

Razgovarao: Velimir Braco Ćosić
Foto: Hajduk.hr , Hrvoje Vejić