Sport Imotski

Sportski portal Imotske krajine

Pet minuta s legendom imotske košarke: Milivoj Zupčić

Rodni Zadar zamijenio Imotskim

Davno to bijaše, još tamo 1969.godine kada je Imotski počeo bivati pravim košarkaškim centrom. Entuzijasti poput  legendarnog Aljoše Cicka Rake, pa prof. Mije Rebića, polako ali sigurno stvarali su temelje imotske košarke koja je kasnije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bila na svom vrhuncu.Tada je Imotski iza Splita i Zadra slovio kao treći košarkaški centar Dalmacije. I tako, sredinom te godine u Imotski košarkaški klub došao je jedan dvadesetogodišnjak iz Zadra. Prof. Rebić je preko svoga fakultetskog kolege Lucijana Valčića, tada već afirmiranog košarkaša iz poznate zadarske škole, u Imotski doveo Milivoja Zupčića. Taj dvadesetogodišnjak bio je tada pravi virtuoz pod koševima. Na poziv Aljoše Rake da će po njega poslati taxi u Zadar, Milivoj je tada vidio da je Imotski prava sredina za njega.

-Jesam, vidio sam da su zainteresirani za mene. Pa onda i nakon prve službeno odigrane utakmice u Gospiću, bez obzira na poraz, Imoćani su bili uporni. I tako, sjednem ja na autobus pa iz Zadra u Split, pa iz Splita u meni nepoznati Imotski. I kako sam tada došao, evo sve do današnjih dana kada sam duboko u mirovini, kako onoj starosnoj i radnoj, tako i u košarkaškoj, ostao sam vezan uz Imotski priča nam Milivoj Zupčić zvani Blaor.

-Da, da Blaor. Taj nadimak mi je u početku bio  mrzak, čak sam se ljutio kada bi me tako zvali, no onda polako s vremenom shvatio sam da su mi ga dali od dragosti, jer sam se poput blaora provlačio  kroz protivnički reket i zabijao koševe, objašnjava svoj nadimak Milivoj.

I tako je mladi Zadranin  postao najbolji igrač KK Imotski i ušao u njegovu povijest. Ne blijede sjećanja njegovih maestralnih partija na legendarnom košarkaškom igralištu “Partizan” kada je svojim majstorijama  dizao na noge tisuće onih koji su pratili utakmice KK Imotski. Koliko li je samo taj Zadranin donio pobjeda svom Imotskom, koliko je bravuroznih akcija organizirao, pa onda briljantno asistirao svojim suigračima. A koliko li je samo koševa postigao. Kažu da je brojio do tisuću, poslije i nije htio više.

-Istina, temelje sam stekao u mom Zadru, gradu košarke i upijao majstorije Pina Đerđe i Krešimira Ćosića. No, moram priznati da je Imotski također iznjedrio vrhunske košarkaše koji su mogli igrati u svakom prvoligaškom klubu. Jedan Šošić, Puljiz, Brečić, da ne govorim o nizu drugih bili su igrači od formata i izuzetni talenti. Bila je milina s njima igrati, prisjeća se Blaor.

Milivoj Zupčić Blaor dobio je i posao u Imotskom u trgovačkom poduzeću Napredak, oženio se Imoćankom i njegovo troje djece su pravi Imoćani, jednostavno se stopio sa našim gradom i ljudima.

-Ma Imoćani su dobri ljudi, lako sam se uklopio. A da su njegovi košarkaši onda imali dvoranu, mislim da bio Imotski mogao biti odličan prvoligaški klub. I dan danas se prisjećam one atmosfere na igralištu, onih tisuću i više gledatelja na svim utakmicama, na treninzima, entuzijazma Aljoše Rake i njegovih suradnika. Da, da, bila su to predivna vremena koja se ne mogu nikada zaboraviti. Zato i volim ovaj grad i ove ljude, reče nam u kratkom, ali sjetnom razgovoru legenda imotske košarke.

Razgovarao: Velimir Braco Ćosić
Foto: Sport Imotski

Author