Mislav Patrlj (48) jedan je od onih imotskih sportaša i sportskih stručnjaka čiji su rezultati rada sa mladim košarkašicama iz cijele Imotske krajine obišli Hrvatsku, a i dan danas izdanci njegove košarkaške škole mogu se vidjeti po mnogim ženskim košarkaškim klubovima Lijepe naše. Sportaš i ratnik (tri i pol godine na bojištu u sastavu Četvrte gardijske brigade i još 9 godina u mirnodopskom kaljenju pravoga ratnika), dosljedan onome najvrjednijem u profiliranju mladih sportaša, a to je red, stručni rad i disciplina, svojim dosadašnjim radom postigao je rezultate kao malo koji stručnjak. Samo pročitajte što je sve osvojio sa mladim imotskim košarkašicama: Prvaci države u klupskome i sportskome natjecanju, dvostruke kadetske i dvostruke juniorske viceprvakinje države, treće u državi curice do 12 godina. Osnovna škola Runovići ženska košarka, prvaci osnovnih škola Hrvatske, Gimnazija Mate Ujevića dvostruki prvaci i viceprvaci države, OŠ Stjepan Radić viceprvaci države, OŠ Ivan Leko Proložac viceprvaci države, da ne govorimo o zlatnoj generaciji djevojaka generacije 91./92 koja je harala sportskim dvoranama Hrvatske. I dan danas tragovi rada Mislava Patrlja mogu se vidjeti u svim košarkaškim ženskim ligama. I nije samo postigao uspjehe u sportu već je odgojio divne generacije imotskih djevojaka koje su i danas primjer ponašanja, majčinstva i obrazovanja. Mislav je kao klinac tamo s 12 godina počeo igrati košarku “zaražen” kako kaže likom i djelom Dražena Petrovića. Potom napreduje i dolazi do mlađih uzrasta Cibone. Prekida ga rat, vraća se u Imotski i tu nastavlja ovaj spomenuti zlatni niz rada sa mladim imotskim košarkašicama.
-Tvrdim i to su činjenice da imamo nevjerojatno talentiranu mladež na ovim našim imotskim prostorima. Samo im trebaju uvjeti i stručan rad. Meni, primjerice u onom odgojnom smislu sve te puste medalje i pokali ništa ne znače do onoga što proživljavam svaki dan. A to je da mi se te nekadašnje djevojčice, sada već neke visokoobrazovane stručnjakinje i majke javljaju, zovu me na svoja obiteljska druženja, na promocije njihovih diploma. Ja sam u neku ruku postao član svih tih obitelji i to me silno ispunjava i to je uspjeh sporta,onoga pravoga imotskog sporta.
-A gdje je imotski sport pitamo Mislava?
-Nigdje, nema ga i to me rastužuje. U samom gradu Imotskom taj sustav razvoja i rada u sportu ne valja, niti to na išta sliči. Davno je već trebalo napraviti Savez sportova grada, donijeti pravila, uvesti kriterije, osigurati normalan rad svih klubova. Ili recimo, po meni su budućnost sportsko društvo. Pa ako već imamo NK Imotski, neka u toj obitelji imamo i KK Imotski, boćarski klub Imotski, gimnastički, atletski i sve ono što bi mogli uključiti mlade.No, primjerice i ovih baznih sportova poput gimnastike,atletike nemamo, a imamo djece koji bi to rado mogli vježbati i trenirati. Na žalost toga svega nemamo, nema sustava organiziranosti i vođenja. Ovako smo se mi morali primjerice u košarkaškom klubu osim rada na terenu, brinuti o prijevozu, dresovima, terminima u dvoranama i tu nam se rasprši energija. Da ne govorim da i u gradu koji financira neke sportove nema kriterija za dodjelu sredstava. Nemam ništa protiv nogometa, ali u jednom trenutku grad s deset tisuća stanovnika ima tri nogometna kluba, a niti jedan košarkaški, gimnastički, atletski, rukometni, stolno teniski i da ne govorim o drugim sportovima gdje bi se sigurno uključili naši mladi i ženske i muški. Pa vidite samo sramotu naše srednjoškolske sportske dvorane. Od prvih dana kada se otvorila ona prokišnjava i dan danas učenici ne mogu u njoj održavati nastavu, sportaši trenirati. A to se rješava u pet minuta u nekim drugim sredinama. Sjednu predstavnici grada, četiri škole, županije kao osnivača za stol i osigura se relativno vrlo mali novac i dovedu se stručnjaci pa se krov dvorane sredi za par dana. Zamislite u toj dvorani smo gradu Imotskom, Imotskoj krajini, konačno i Gimnaziji Dr. Mate Ujević donijeli dvije titule prvakinja hrvatske u ženskoj košarci, a mi smo zadnju utakmicu u dvorani odigrali 2010. godine. Punih jedanaest godina nismo mogli, pa zar to nije sramota!? Ovdje zamjeram i svim gradonačelnicima grada do sada, jer su svojim angažmanom mogli sve to riješiti. Da ne govorim o nagrađivanju i stimulansu koji su svojim rezultatima zadužili ovaj grad i krajinu. I konačno, ja bi se ponovno vratio i angažirao i radio sa mladima, samo da se ovi ,za druge sredine sasvim normalni uvjeti ostvare u našemu gradu riječi su Mislava Patrlja.
Razgovarao: Velimir Braco Ćosić
Foto: Sport Imotski, ŽKK Rhea
Author
VIŠE OBJAVA
Članica TKD Imotski s reprezentacijom otputovala na EP
3×3 košarka – novi olimpijski sport i u Imotskom!
Održan četvrti po redu imotski “Blue-Red-Green Lake triathlon”